Zakon o radu regulira samo radni odnos koji se zasniva Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme ili ugovor o radu na određeno vrijeme, dok je Zakonom o obveznim odnosima utvrđena mogućnost zaključivanja ugovora o djelu kao građansko-pravnog obveznog ugovora stranaka. Između navedene dvije vrste ugovora postoje bitne razlike.
Ugovorom o radu regulira se radni odnos između poslodavca i radnika. Ukoliko neka osoba radi u poslovnim prostorijama poslodavca, na sredstvima rada poslodavca, po njegovim uputama i nalozima, ukoliko poslodavac odgovara prema trećima za rezultate rada te osobe, obavlja li radnik taj rad u radno vrijeme kao i drugi radnici tog poslodavca, radi se o radnom odnosu, bez obzira na to kako ugovorna strane nazovu takav ugovor. Sam Zakon o radu ne predviđa mogućnost rada prema Ugovoru o djelu.
Ugovorom o djelu regulira se odnos između naručitelja i izvođača nekog djela. Predmet ugovora o djelu je postizanje određenog rezultata, djela. To može biti, primjerice, napisana knjiga, izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili umnog rada i slično. Okvir mogućih poslova koji mogu biti predmetom Ugovora o djelu je vrlo širok te takvom vrstom mogu biti obuhvaćeni slijedeći poslovi: iskop kanala, prijenos tereta, izrada nakita, suvenira, šivanje odjela, izrada nacrta, popravak automobila, izrada pravnog mišljenja, izrada umjetnhičkog djela i slično. Kod ovog ugovora nije predmet sam rad jer je rad izvođača samo uvjet za postizanje krajnog rezultata. Ovdje je važno naglasiti da se kod ugovora o djelu ne radi o radnom odnosu, gdje naručitelj nije u ulozi poslodavca, a izvođač radova nije u ulozi zaposlenika.
Dakle, izvođač je potpuno samostalan i u ničemu ne zavisi o naručitelju. Sam organizira svoje vrijeme rada, može raditi osobno ili posao može povjeriti trećoj osob i preuzima rizik za izradu djela (što nije slučaj kod Ugovora o radu). Ne postoji nikakvo vremensko ograničenje za sklapanje Ugovora o djelu jer se u pravilu i ne sklapa na određeno vrijeme već za obavljanje jednokratnog posla gdje je važan razultat rada.Ugovorena naknada u pravilu se uplaćuje odjednom dok je isplata prema Ugovoru o radu peridična (tjedna, mjesečna). Treba naglasiti i to da jedna osoba može sklopiti više Ugovora o djelu, što ovisi o njezinim prilikama i mogućnostima.
Isto tako treba reći da se Ugovor o djelu ne može sklopiti u slučajevima kada se radi o povremenoj ugostiteljskoj i trgovačkoj ponudi u određenim prigodama, npr. na sajamskim priredbama, proštenjima i sl. To se odnosi i na druge djelatnosti kao što su raznovrsne proizvodne i uslužne radionice te autoprijevoznike, gdje se radi na sredstvima poslodavca te po njegovim uputama i nalozima.
Bitne razlike se očituju i kod prava i obveza za vrijeme obavljanja poslova. Kod Ugovora o djelu troškovi koji nastaju prilikom izvršavanja usluge su troškovi izvršitelja (dnevnice, putni troškovi i sl.) dok su kod rada prema Ugovoru o radu to troškovi koje snosi poslodavac. Nadalje, Ugovor o radu regulira i pitanja vezana za godišnje odmore, plaćeni dopust, bolovanja, obveznu prijavu na mirovinsko i zdravstveno, radni staž i sl. što kod Ugovora o djelu nije slučaj.
Ugovor o djelu zbog svoje fleksibilnosti pogodan je za širok krug poslodavca, posebice za kratkotrajno zapošljavanje na projektnoj bazi.
Pri tome samo treba voditi računa da posao za koji se sklapate Ugovor o djelu nema obilježja nesamostalnog rada.
RSS feed Comments
