Pravo na godišnji odmor radnik ostvaruje za svaku kalendarsku godinu, te ima pravo na plaćeni godišnji odmor. Radnik koji se prvi put zaposli ili kojemu je prekid rada između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada. Prekidom rada se ne smatra nesposobnost za rad, vršenje dužnosti građana u obrani te prekid radnog odnosa kraći od osam dana.
Budući da nam dolazi vrijeme godišnjih odmora te kako nam je stupio na snagu novi Zakon o radu s 1. siječnja ove godine, potrebno je ukazati na nekoliko novina. Trajanje godišnjeg odmora u novom Zakonu o radu nije određeno, već je kao i u Zakonu o radu iz 1995. godine propisana njegova donja granica. Ta donja granica sada je određena u trajanju od četiri tjedna i to je jedna od novina koja je u javnosti predstavljena kao jedna od najvažnijih promjena u odnosu na Zakon iz '95., u kojem je donja granica trajanja bila izražena u radnim danima i to u trajanju od osamnaest radnih dana.
Utvrđivanje trajanja dužeg godišnjeg odmora od najkraćeg propisanog moguće je odrediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. I nadalje se u dane godišnjeg odmora ne uračunavaju nedjelje, blagdani i neradni dani propisani Zakonom o blagdanima, razdoblje privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), razdoblje korištenja prava na rodiljni dopust te razdoblje otkaznog roka.
Preračunati tjedne u dane ili ne?
S obzirom na navedenu odredbu te s obzirom na mogućnost određivanja dodatnih dana godišnjeg odmora, biti će potrebno preračunavati tjedne dane u dane godišnjeg odmora. Tako na primjer, kod najkraćeg trajanja godišnjeg odmora od četiri tjedna, radnik kojemu je radni tjedan šest dana ima pravo na 24 dana godišnjeg odmora, dok radnik kojemu je radni tjedan pet dana ima pravo na 20 dana.
Ukoliko je kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određeno duže trajanje godišnjeg odmora od zakonom predviđenim, na preračunate tjedne dodaje se onoliko dana koliko je priznato navedenim aktima. Pravilo je da se u dane godišnjeg odmora računaju subote, bilo da su radne ili neradne. Međutim, subote se ne računaju u dane godišnjeg odmora ako je to utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom u radu. Ako u tim aktima nije izrijekom navedeno da se subote ne računaju u trajanje godšnjeg odmora, tada se one broje nezavisno od toga što je tjedno vrijeme raspoređeno u pet radnih dana.
U godišnji odmor može i jedan dan po želji
Ukoliko vam se dogodi da tijekom godine zatrebate jedan dan slobodno, a želite ga oduzeti od dana godišnjeg odmora, Zakon vam je u tom pogledu izašao u susret. Kao radnik imate pravo na jedan dan godišnjeg odmora po želji, s tim da ste dužni obavijestiti poslodavca najmanje tri dana ranije, ako kolektivnim ugovorom nije određen drugi rok.
Najduže trajanje godišnjeg odmora nije ograničeno zakonom. Raspored korištenja godišnjeg odmora donosi poslodavac odlukom u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu te odredbama ZR. Poslodavac je dužan donijeti plan korištenja godišnjeg odmora te jedna od novina novoga Zakona o radu jest da je propisana obveza donošenja rasporeda godišnjeg odmora najkasnije do 30.06. tekuće godine, te da radnici moraju biti obaviješteni o tom rasporedu najmanje 15 dana prije korištenja samog godišnjeg. Pravo na godišnji odmor pod istim uvjetima imaju i radnici na neodređeno vrijeme i radnici na određeno vrijeme s punim radnim vremenom te nepunim i skraćenim radnim vremenom. Razlika radnika s punim radnim vremenom, nepunim i skraćeni radnim vremenom je u odnosu na novčane primitke vezane uz godišnji odmor. Uvedena je novina za radnike s nepunim radnim vremenom kod dva ili više poslodavaca gdje poslodavci ne mogu postići dogovor o istodobnom korištenju godišnjeg odmora. Tada su poslodavci dužni omogućiti radniku korištenje godišnjeg odmora prema zahtjevu radnika.
Ne možete se odreći prava na godišnji
Treba napomenuti da je zabranjen sporazum o odricanju prava na korištenje godišnjeg odmora, kao i sporazum o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, te je određena ništetnost takvih sporazuma. Navedena zabrana proizlazi iz Ustava RH na temelju kojeg radnik ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor u najkraćem trajanju. Ono na što bih upozorila poslodavce jest da je sklapanje takvih sporazuma jedno od najtežih prekršaja poslodavca i kažnjava se novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00kuna. Stoga, svi vi sretnici koji ste zaposleni, bez obzira na recesiju koja nas je zahvatila i našoj potrebi za većom količinom novca, iskoristite svoje ustavno pravo i otiđite na zasluženi odmor, makar ostali u okrilju vlastitog doma. Naravno, ukoliko vam to projekti na kojima trenunto radite – dozvoljavaju.
RSS feed Comments
